KEFALICA
Pre jedno nedelju dana na TV "Avala" pogledam emisiju "Kefalica" u kojoj su najveće zvezde dečaci i devojčice predškolskog uzrasta. Mi matori bi svašta mogli da naučimo od tih klinaca. Elem, pitali su jednu devojčicu šata radi novinar a ona je, valjda gledajući novinarku ispred sebe, zaključila i rekla da je novinar onaj koji piše o tome šta deca rade, kako se igraju i tako to. Ljubazna voditeljka je upitala da li novinari samo pišu o deci ili pišu i o drugim stvarima. "Pa, i odrugim stvarima", reče devojčica. Na pitanje novinara koje su to druge stvari, devojčica je rekla: "Pa, kakva su deca, da li su dobra, šta rade..."
A onda je usledio jedan neuobičajan razgovor, između jedne druge devojčice i voditeljke, koji ću pokušati da prenesem što vernije:
- A što nas ništa nisi pitala o poeziji?
- Pa evo pitam te (zbunjeno reče voditeljka)
- Ja bih Lazu Kostića, "Međ javom i međ snom".
A kad je završila, devojčica je pomalo stidljivo upitala:
- A, jel mogu tri puta?
I tako smo ponovo mogli čuti stihove Laze Kostića:
"Srce moje samohrano,ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i međ snom.
Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i međ snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i međ snom!"